Kroz dalek obzor grada
što gnjilo i dalje diše
tragali smo punu noć
za zadnjim kraljem kiše.
Punili smo ruke vodom
što je nema više,
izgledala si mlado
i moje ruke su bile snažne.
Kroz gust oblak dima
nenadano brojeći sate
skrivah što pušim
i koje su mi karte date.
Unijela mi se u lice
"Gospon' dal' me znate?"
prste je upijala butina
i meso žene.
Kad su dovukli u selo
vagon one noći
nisam vjerovao, znaš,
što će magija moći.
No, vatra je bila visoka
pogledala me u oči
plesali smo tango
po crnoj zemlji.
Dođoh u grad sa maglom
da uberem dvoboja plod
začuh puknuti cvijetak
čaša mi razbi pod.
Vidjeh karavansku kosu
čišću no isti rod
perle do prašnjavog tla
i vioreće halje
Bježao no nije pobjegao
kao Ikarus doživio pad
opet stajao go
pred ženom koju uze mlad.
Začu bljesak revolvera
krv on začu sad
sa njom dođe i nebo
kiša onog kralja.
Punila je voda zemlju
oko očiju bilo suho
teško ih bilo micati
sve okolo prebrzo i gluho
Digoh ruku ka ciganki,
a njeno zlatno ruho
nestade u metežu
i onda vidjeh mrak.
Alec Bowman perfectly captures the dark soil under the pastoral world of British folk with this collection of melancholy originals. Bandcamp New & Notable May 12, 2020
The new EP from Scottish songwriter Alec Bowman_Clarke goes deep, setting vulnerable lyrics to gentle melodies & stripped-back arrangements. Bandcamp New & Notable Oct 30, 2021